Njemačka Austrija se opet mora vratiti u veliku njemačku Majku domovinu i to ne samo zbog nekakvih gospodarskih obzira. Ne, ne: čak, ako bi ovo ujedinjenje, gospodarski gledano, bilo i nepotrebno, pa čak i stetno, ipak bi se moralo dogoditi. Istakrvpripadazajedničkomcarstvu. Njemački narod nece posjedovati nikakvo moralno pravo na kolonijalno političko djelovanje sve dotle dokle god ponovno ne uspije svoje vlastite sinove okupiti u jednu zajedničku drzavu. Tek kada granice carstva obuhvate i posljednjeg Nijemca, i kada se vise nece morati brinuti o sigurnosti njihova prehranjivanja u slučaju ugrozenosti vlastitog naroda, postoji moralno pravo na stjecanje stranog tla i teritorija. Plug je tada mač, a iz ratnih suza, za buduca pokoljenja, proizlazi kruh svagdasnji.
Tako mi se ovaj mali pogranični gradic čini simbolom jedne velike zadace. Ali, on je i u jednom drugom pogledu izazov nasem danasnjem vremenu. Prije vise od sto godina, ovo neupadljivo gnijezdo, dobilo je, u najmanju ruku, prednost da kao pozornica tragične nesrece koja je potresla cjelokupnu njemačku naciju bude ovjekovječeno u ljetopisima njemačke povijesti. U vrijeme najveceg ponizenja nase domovine, pao je ovdje za svoju, također i u nesreci zarko voljenu Njemačku, n rnberzanin Johannes Palm, gradski knjizar, uvjereni “nacionalist” i neprijatelj Francuza. On je uporno odbijao izdati svoje sukrivce, točnije, glavne krivce. Dakle, kao i Leo Schlageter. Njega je, također, upravo kao i ovog, denuncirao Francuskoj jedan od vladinih predstavnika. Ovu tuznu slavu zadobio je neki augsburski policijski direktor, i tako postao uzor novonjemačkim vlastima u carstvu gospodina Severinga.
